Sjećamo se kao da je bilo jučer to prvo povijesno prvenstvo Hrvatske na otvorenom u Poreču, u travnju 2022. godine. Sjećamo se tog samozatajnog dolaska nogometne ikone Mladena Petrića sa svojim prijateljem Antom Paleškom i tada još uvijek aktivne dominacije Borana i Archija. Gospodin Petrić sa svojim Wilson reketom na backhand strani redom je slao u konobu Danijelu na poznati tatarski biftek Čabraju i Uccelinija pa ikone padela Krnića i Čepla te kao šećer na kraju kraljeve Umaga i kasnijeg prvaka Hrvatske Luku Belića te legendarnog Tomislava Poljaka. Polufinale, David protiv Golijata, Petrić/Paleško protiv Poljančića i Vašarevića. Došli su naši „Švicarci“ na korak do najvećeg iznenađenja u povijesti padela (to bi bilo najveće iznenađenje dan danas) ali jedna sporna situacija i nestrpljenje u kombinaciji sa uzbuđenjem Paleška spasilo je Boranchija od drugog poraza u 4 godine na službenim turnirima HPS-a. Zadnji dan turnira više se pričalo o pjevanju i uzavreloj atmosferi u konobi Danijeli kao znak podrške Mladenu Petriću nego o finalu i prvim prvacima Hrvatske u padelu na otvorenom.

Vrijeme baš leti.

Tri godine poslije, Dan državnosti Republike Hrvatske odlučili smo proslaviti na padel terenima u Višnjiku, kvartu u Zadru. "ZALAZAK sunca u Zadru najljepši je na svijetu te neusporedivo ljepši od onog u Key Westu na Floridi", rekao je Alfred Hitchcock 1964. godine kada je vidio suton u Zadru.

Da je Alfred danas među živima, uvjereni smo da taj poznati zadarski zalazak sunca ne bi doživio pored ovakvih padel mečeva i atmosfere kakve smo imali priliku vidjeti proteklog vikenda. Iako, s obzirom na vrućinu i teške uvjete, svi su jedva čekali taj zalazak sunca tako da ne bi prošao neopaženo.

44 para u muškoj i 10 parova u ženskoj konkurenciji izložilo je svoja tijela i svoja lica suncu i vrućini te vjetru koji je zadavao brojne probleme kada su u pitanju lobovi i overhead udarci. Nesvakidašnji uvjeti za sve one koji većinu svojih mečeva igraju u dvorani a takvih je velika većina sudionika na ovom prvenstvu. Bilo kako bilo, svatko je imao identične uvjete, isto sunce, iste loptice, istu vrstu vjetra,...ono što nije bilo svima jednako jesu partner, sposobnost prilagodbe, snalaženje u pojedinim situacijama, taktičko i tehničko znanje, mentalna snaga i sve ostalo što čini razliku među sportašima.

Sve pohvale padelašicama koje su se napokon odvažile i učinile prvenstvo brojnijim nego što je  to inače, vjerojatno je jedan od razloga hvatanje posljednjih karata za nastup u reprezentaciji Hrvatske na nadolazećem europskom prvenstvu u Madridu.

Inače, malo zanimljivih informacija o posjećenosti ženskih igračica na turnirima HPS-a u posljednjih godinu dana:

Poreč – lipanj 2024 = turnir neodržan zbog nedovoljno prijava

Split – lipanj 2024 = turnir neodržan zbog nedovoljno prijava

Poreč – srpanj 2024 = 10 parova (7 iz Hrvatske) 

Zadar – kolovoz 2024 = turnir neodržan zbog nedovoljno parova

Trakošćan – rujan 2024 = 5 parova (3 iz Hrvatske)

Straško – rujan 2024 = turnir neodržan zbog nedovoljno prijava

Zagreb Prvenstvo Hrvatske – listopad 2024 = 6 parova

Novi Zagreb – studeni 2024 = 6 parova

Poreč – veljača 2025 = turnir neodržan zbog nedovoljno prijava

Split – ožujak 2025 = 6 parova

Split – travanj 2025 = turnir neodržan zbog nedovoljno prijava

Zagreb – travanj 2025 = 10 parova

Zagreb – okupljanje reprezentacije + širi krug igračica koje potencijalno konkuriraju ili ne konkuriraju ali želimo da napreduju i nešto nauče = naravno, maksimalan odaziv jer sve zaslužujemo biti na tom popisu bez obzira što baš i ne dolazimo na turnire ali eto, svejedno ću biti nezadovoljna ako me ne pozovu jer ako su nju zvali onda moraju i mene jer sigurno je neograničen broj koliko se igračica može pozvati i sve je to besplatno ili ima savez love.

Trakošćan – svibanj 2025 = 4 para

Sveta Nedelja – svibanj 2025 = 6 parova  

U tijeku je snimanje novog nastavka popularnog filma/serije „Poirot“ u kojem detektiv Hercule Poirot istražuje zašto se žene baš i ne odazivaju na turnire i na temelju kojih mečeva i čega točno smatraju da zaslužuju čast i ostale blagodati koje pruža nacionalna reprezentacija. Nažalost, zbog ovakvog odaziva pati i nacionalna reprezentacija jer rang lista gubi smisao i nije mjerilo kvalitete te će reprezentaciju ubuduće činiti igračice koje su lošije nego one koje stvarno imamo na padel sceni i trenutno možemo samo biti sretni da imamo jedne od boljih stručnjaka koji mogu ocijeniti kvalitetu pojedinih igračica bez da gledaju bodove. Čisto da ljudi malo shvate o čemu se priča – npr. osoba koja je tek počela igrati padel i nikada nije igrala tenis a dođe se zafrkavati ili sudjelovati na 7 turnira biti će bolje plasirana na rang listi od osobe koja igra solidan padel i bila je top u tenisu i zaslužuje biti u reprezentaciji. Poanta reprezentacije je da u njoj budu NAJBOLJE igračice a ne one koje igraju najviše turnira, a stvaran dojam rang liste i najboljih možemo dobiti jedino ako se natječemo na turnirima i igramo jedni protiv drugih pa ćemo onda vidjeti nakon 6,7,10 turnira tko je stvarno bolji od koga jer jednom može biti nešto slučajno ali 10 puta baš i ne.  

Što se samog turnira tiče, u muškom dijelu svi su pričali o dva para kao glavnim favoritima turnira. Na papiru, kladionice su najveće šanse davali iskusnom Arthuru Vašareviću i našoj najvećoj padel nadi i uzdanici Dorianu Vasungu a nakon njih najbolje su kotirali Roko Glasnović i Goran Vujaklija. Potencijalne opasnosti za favorite u ždrijebu bili su Luka Belić i Tomislav Hadžić te naravno Matija Selak i Kristijan Brčić s tim da su stvarno rijetki davali prevelike šanse našem Brči. Možda se čak i više vjerovalo u osvježenje na padel sceni i napokon neki konkurentni čistokrvni dalmatinski par Dujmović/Brkić koje na posljednja tri turnira dijele stvarno nijanse do skidanja skalpa nekom od favorita, odnosno reprezentativaca. Iako je Franco Mandić i dalje brand broj 1 i najbolje rangirani splitski padelaš, ova dva momka opako mu pušu za vratom i moramo priznati da je sve zanimljivije slušati padel priče u gradu sa možda najvećim rasadnikom sportskih talenata.  

U posljednje vrijeme sve oči, ne samo ženske i ne zbog Grge, uprte su u razvoj para Dujmović/Brkić tako da se jedan od najzanimljivijih mečeva na turniru dogodio već u drugom kolu kada je splitski par pokušao stati na put Glasnoviću i Vujakliji. Gledali smo odličan meč i još jednu vrlo dobru predstavu Splićana. Prvi set otišao je na stranu favoriziranih „Zagrepčana“ dok je drugi set na kraju, uz odličnu igru Splićana, odlučila i doza sreće koja se inače ubrizgava u Vujaklijino tijelo. Međutim, ovoga puta taj okrugli žuti predmet nakon duplog skakutanja po vrhu mreže odlučio je pasti na Goranovu stranu te mu je odlučio oduzeti set, lako moguće i zbog prethodno promašenog backhand voleja. Na kraju, treći set unatoč brejku prednosti u korist Jerka i Grge, otišao je na stranu favorita. Nakon dvije propuštene meč lopte u Trakošćanu protiv Vašarevića i Vasunga i dva promašena backhanda, ovog puta presudio je Jerkov forehand volej koji je zapeo malo ispod vrha mreže.   U četvrtfinalnim susretima prošlo je sve prema očekivanjima pa samim time smo u polufinalu imali parove za koje smo i predvidjeli da će se tamo naći.

Arthur Vašarević i Dorian Vasung protiv Matije Selaka i Kristijana Brčića te stari znanci i bivši partneri jedni protiv drugih u drugom polufinalu, Glasnović i Vujaklija s jedne i Hadžić/Belić s druge strane mreže. O ovom drugom spomenutom polufinalu se nema šta previše pisati. Nakon što je Roko proveo noć na svadbi očekivalo se da bi tu Tomi i Luka možda mogli iskoristiti Goranov radijus kretanja i Rokovu dezorijentiranost. I bilo je tako, do 2:0 u prvom setu. Na kraju 6:4 i 6:1 za favorite.  

Na terenu do, odvijala se prava drama i neočekivan rasplet situacije za sve one koji prate našu padel scenu. Možda i najutreniraniji par, fizički dominantan nad ostalima, par sa najviše treninga i potencijala – Vašarević/Vasung protiv našeg ipak najboljeg padelaša i broja 1 Matije Selaka, sa barem 40 kilograma viška i njegovog još jednog novog partnera Kristijana Brčića za kojeg nema opisa osim čovjek koji uđe u teren i primi reket kako zna i bori se 120 posto da ubaci loptu natrag protivnicima u teren. Rijetko tko bi uložio dva centa na Sekija i Brku ali tijekom tog polufinalnog meča postepeno se mijenjalo mišljenje svih prisutnih. Taktička zrelost Matije i Kristijana, borbenost, mentalna snaga i još jednom Matija sa svojim smash-em kao zaštitnim znakom priredili su možda i najveće iznenađenje u povijesti prvenstava Hrvatske u padelu.

Na početku smo spominjali Petrića i Paleška i to bi definitivno bilo iznenađenje broj jedan da se Ante nije prerano počeo veseliti na onu meč loptu ali ova pobjeda će dugo biti broj 1. Lako za Matiju, njemu je ovo već treća uzastopna titula prvaka Hrvatske ali Kristijan Brčić, to je druga priča. Taj dečko zaslužuje poseban odlomak.  

Dakle, Kiki, Brča, Brka, Brle, Kristijan, Pujtobe ili kojim sve nadimcima ga kite ljudi, poseban je primjer i ne znam da li postoji igdje u svijetu da nakon 8, 9 godina igranja padela u jednoj zemlji prvakom te zemlje postane čovjek koji nikad nije trenirao tenis (ne znam da li ga je uopće igrao) i koji ne može izdvojiti niti jedan udarac, osim možda loba, kojim radi razliku spram ostalih igrača. Daje dojam da si ga ubacio u teren, dao mu neki predmet sa rupicama i rekao mu evo, snalazi se. I vrhunski se snašao. Čovjek inspiracija za sve one koji ulaze, koji su ušli i koji će ulaziti u padel a da nemaju veze s tenisom, živući dokaz da se može konkurirati svima. Ne znam da li bi itko osim Selaka uspio odvesti Brčića do samog kraja ali njegov doprinos je ogroman. Borbenost, energija, sportska i padel inteligencija, strpljivost te visok prag tolerancije na Matijine „savjete“ i psihološke igrice sa protivnicima i sucima je sve što je trebalo da bi se došlo do kraja. Iskreno, ne znam da li će Hrvatska ikad više vidjeti prvaka Hrvatske i pobjednika kao što je naš Kristijan Brčić, 38-godišnjak u tijelu 25-godišnjaka koji igra dvoručne backhand voleje i specifično na svoj način drži reket. Možemo se samo nakloniti do poda i skinuti kapu i jednom i drugom za osvojenu titulu. Matiji jer je pokazao da može praktički „s bilo kim“ osvojiti a Kristijanu jer je dao novu dimenziju ovom sportu i dokazao da ne moraš biti tenisač u padelu da bi bio najbolji i da se može nositi sa svim najboljima u Hrvatskoj i sa 38 godina i bez posebne tehnike.    

Opčinjeni Kristijanovim naslovom i nastupom skrenuli smo malo s polufinala gdje su na razočaranje većine navijača kao poraženi s terena izašli Vasung i Vašarević. Novom i starom prvaku Hrvatske upalila je taktika kroz treći set gdje su više loptica i poena igrali preko starijeg i iskusnije Archieja koji na kraju ipak nije mogao dovoljno kvalitetno koristiti svoje inače najjače oružje kada su overhead udarci u pitanju, a to je rulo. Tu i tamo pokoji je bljesnuo ali nažalost za nešto više nije bilo dovoljno konstante i hrabrosti. Uvjeti za igru u Zadru ipak su više možda odgovarali na papiru slabijem paru tako da što se tiče Archieja i Doriana još uvijek čekamo njihovu jaču titulu i neki uvjerljiviji nastup. Nakon početka sezone i osvojenog mastersa u Padel Embassyju postavili su nam veća očekivanja.  

Nakon napetosti u polufinalu, finale je proteklo malo ispod očekivanja što se kvalitete tiče a ponajviše su za to zaslužni inertni Goran Vujaklija i pomalo nervozan i vidno iscrpljen Roko Glasnović. Ne znamo koja očekivanja su bila prije svadbe ali pokazalo se ipak da naša padel scena nije tako slaba da bi se moglo do najvrijednije domaće titule sa 20-30% kapaciteta, bez malo više hrabrosti i smirenosti. Na kraju možemo reći da je ipak fizički spremniji i mentalno jači te mudriji par došao do zaslužene titule a ostaje otvoreno pitanje s kime će Selak sljedeće napasti neku novu titulu? Kada su u pitanju igračke sposobnosti, mislim da mu nakon ove pobjede sa Brčićem svi moraju skinuti kapu i priznati da je broj jedan jer sumnjamo da bi ijednom drgom igraču to pošlo za rukom.  

Ranije smo spomenuli skroman odaziv žena na padel turnire općenito ali ipak moramo čestitati i zahvaliti svim onima koje su došle i koje su žrtvovale svoje vrijeme te ostale obveze kako bi učinile ovo prvenstvo barem malo brojnijim nego što je to slučaj kada su ostali turniri u pitanju. Skidamo kapu Petri Kopić koja je praktički direktno sa puta iz SAD-a nakon 25 sati leta stigla u Zadar, svaka čast Katji Hrkač koja na svaki turnir dolazi iz Slovenije i jedna od aktivnijih je na turnirima, pa onda hvala Emi Ruter na žrtvi koju podnosi na svojem poslu i vrti svakakve kombinacije samo kako bi mogla osloboditi neki vikend da zaigra na turniru, bravo za sestre Lovreković koje uz Karolinu i Leu imaju daleko najviše nastupa i najaktivnije su naše igračice na turnirima te se taj mali broj turnira koji se inače ipak održi, održi zahvaljujući njima. Hvala i Dariji koja je potegnula iz daleke Švedske, Anamariji koja je stigla čak iz Italije, Valentini što je hrabro nastupila bez alibija i izgovora da joj je glupo igrati jer ne može osvojiti ili da joj je glupo izgubiti od nekih boljih cura, hvala Ivi, Ivoni, Ani i svim ostalima. Žao nam je Nataše Korace koja je morala ostati kod kuće jer ju je dan prije turnira napala crijevna viroza a onda i Marine koja je već bila u Zadru kada je to saznala, naš treći najjači par sigurno bi učinio turnir još zanimljivijim i napetijim. Zdravstvenu situaciju Korace iskoristile su Ema Ruter i Nika Lovreković te se probile u polufinale gdje ipak nisu mogle pružiti ozbiljniji otpor Teama.  

U drugom polufinalu Lea Subotić i Petra Kopić pružile su sjajnu partiju i čvrst otpor protiv Karoline Balog i Lee Jurković. Petra Kopić, najiskusnija padelašica koja je ujedno na našoj padel sceni skoro pa od samih početaka odigrala je odličnu partiju koju je jednako dobro ispratila i Lea Subotić. Na kraju je ipak nedostajalo malo više koncentracije i smirenosti te je polufinale ipak otišlo na stranu favorita tako da smo dobili još jednom očekivano finale i stare poznanice jedne nasuprot drugima.  

Tipično žensko finale, prvi set uvjerljivo na stranu dvije Tee dok je drugi set otišao uvjerljivo na stranu Balog i Jurković. Činilo se da će treći set i konačan ishod lagano na stranu Jeze i Lovreković, povele su sa 5:2 i servirale za titulu međutim Karolina i Lea nisu se predavale te su spasile tri meč lopte i stigle na 5:5. Tu nam dolazi to mini drame, sporna lopta na 15:15 odlazi na stranu Tee i Tee. Karolina je na svojoj strani zvala aut, Jeza je sa svoje strane tu istu lopticu vidjela kao dobru, suci nisu baš bili usuglašeni jer su dvojica vidjeli loptu direktno u ogradi a dvojica nisu vidjeli ništa. Ovo nam je prvi puta da smo pokušali osigurati što pravednije odluke za sve sa čak četiri suca, što je stvarno rijetkost a čini mi se da tu brojku sudaca nema niti najviša razina mečeva na Premier Padel Touru. Na kraju ipak vrhovni sudac Grižić presuđuje u korist Jezidžić/Lovreković i tu trenutno naš najbolji par nakon osvojena dva zlatna poena dolazi do prvog naslova prvakinja Hrvatske. Ne možemo reći da je baš bio prekvalitetan meč ali svakako napet i zanimljiv za gledatelje. Dominacija para Jezidžić i Lovreković se nastavlja, nakon posljednjeg državnog u Zagrebu Tea i Tea su pobjedile u svim mečevima protiv najljućih suparnica, zapravo trenutno jedinog para koji im se može suprotstaviti. Ipak, Karolina i Lea u posljednja dva meča sve su bliže pobjedi pa će biti zanimljivo vidjeti u kojem smjeru će otići sljedeći njihov susret. Jedva čekamo. Samo da se cure prijave na turnir, nadamo se da nećemo predugo čekati.  

Bilo kako bilo, još jedno odlično padel okupljanje je iza nas, za neke reprezentativce ključan turnir, neke je poguralo u reprezentaciju, kako mušku tako i žensku, za neke odlična prilika za vikend s prijateljima, za neke prilika za nova poznanstva, za neke novo razočaranje, za neke novo iskustvo,.. Uglavnom, za svakog ponešto, to je smisao sporta a ne samo pobjediti na terenu. Ima tu puno čari i izvan njega.  

Mi nastavljamo dalje, slijedi nam prvenstvo Hrvatske za klubove u Casi de Padel u Sesvetama.